Što nam donose izmjene Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, redovno usklađivanje ili tektonske promjene? Ovisi koga pitate.
Izmijenjeni Zakon o obveznim osiguranjima u prometu je stupio na snagu s početkom ove godine. U globalu, on donosi više prava vlasnicima vozila – oštećenicima. Dakle radi se o štetama po obveznom osiguranju, ne po kasku.
Osiguravajuće kuće preko svoje krovne organizacije Hrvatski ured za osiguranja (HUO), poručuju da je u tijeku redovan proces izmjena i usklađivanja s direktivama EU-a, dok Hrvatska udruga auto struke (HUAS) tvrdi da je pozadina puno zanimljivija.
Gdje je u tome osiguranik i što to znači za vas i vaše vozilo u slučaju štete, nadamo se da će biti jasnije pri kraju ovog teksta.
Izmjene Zakona dotiču više tema kao što su proširenje odgovornosti osiguravatelja i zaštita trećih osoba, dakle onih koji su oštećeni u nekoj nesreći i kojima se šteta naplaćuje iz obveznog osiguranja, kao i regulaciju vozila za osobni prijevoz, poput električnih bicikla i romobila.
Bitna promjena koja se tiče vas kao klijenta, je definiranje jedinstvenog počeknog roka od 15 dana. Taj rok definira koliko će dana nakon isteka police vaše vozilo još biti osigurano, a koliko je to dana više ne ovisi o uvjetima pojedinog osiguranja, već je sada zakonski zadanih 15 dana.
Međutim pravi kamen spoticanja između osiguranja i servisera je članak 7. stavka 5. koji kaže:
“U postupku pred odgovornim osigurateljem oštećena osoba ima pravo priložiti nalaz i mišljenje neovisnog vještaka, a u slučaju prometne nesreće nastale upotrebom vozila i ponudu servisne radionice za popravak štete, a koje je osobno izabrala.”
Što to znači za vas i u čemu je razlika?
Ako pitate HUO, za klijenta se po pitanju prijave šteta na vozilu po polici obveznog osiguranja ništa ne mijenja, dok HUAS tvrdi da sada stranke više nisu obavezne ići na procjenu štete u osiguranje (što postaje opcija), već mogu ići direktno u svoj servis.
Do sada, svatko tko je sudjelovao u nekoj prometnoj nezgodi koju nije skrivio bio je obavezan prijavu štete napraviti u osiguravajućoj kući kod koga je štetnik osiguran. Procjenitelj osiguranja sastavi zapisnik o izvidu štete u kojem su navedeni dijelovi za popravak i/ili izmjenu i broj radnih sati koje je osiguravajuća kuća procijenila da su dovoljni da se izvrši popravak vozila. Te dijelove ili radne sate osiguravajuća kuća je spremna platiti vama odnosno servisnoj radionici.
Što ako serviser utvrdi da su oštećeni još neki dijelovi?
Servis mora poslati zahtjev za naknadni izvid štete ukoliko su utvrđena dodatna oštećenja. Ako osiguravatelj dodatna oštećenja prihvati kao osnovana, i ona ulaze u štetu. Samim tim povećava se broj radnih sati koje je osiguranje spremno platiti za predmetnu štetu i proširuje se lista dijelova za popravak ili izmjenu.
Sad kada imate potpuni izvid štete (navedeni su svi dijelovi za popravak ili izmjenu zajedno s potrebnom količinom radnih sati servisa) ostaju vam dvije opcije – popravak vozila temljem tog izvida u servisu po vašem izboru. U tom slučaju, radi jednostavnosti, najčešće dajete pristanak serviseru da mu osiguravajuća kuća direktno isplati za dijelove i rad na vašem vozilu. Ili – što je u Hrvatskoj česta praksa, ako je vjerovati nekim statistikama u preko 60% slučajeva – osiguravajuća kuća vam ponudi tkz. nagodbu, odnosno isplatu novčane naknade za predmetnu štetu.
(prije prijave štete provjerite naše savjete što učiniti u slučaju prometne nezgode)
Dakle – ono što je sada po tumačenju HUASa potpuna novost je – vaš izbor mjesta gdje ćete PRVO izvršiti procjenu štete. Sad to možete napraviti direktno u servisu, a možete ali više i ne morate, otići prvo u osiguravajuću kuću. Također, ako niste zadovoljni ponudom osiguravatelja za popravak štete, imate zakonsko pravo priložiti i nalaz neovisnog vještaka direktno osiguravatelju.
Zakon je na snazi ali kao što vidimo tumačenja istoga su različita stoga se očekuje da HANFA svojom detaljnom regulacijom, posebnim pravilnikom, propiše točan hodogram procesa prijave štete.
Kako će stvari zapravo funkcionirati u praksi ostaje za vidjeti.
Što zapravo “žulja” servisere (HUAS) a što osiguranja (HUO)?
● HUAS smatra spornim da onaj tko isplaćuje naknadu štete diktira i njenu visinu (cijena radnog sata je često točka prijepora između servisa i osiguranja). Smatraju se oštećenima i zbog visokog udjela nagodbi, jer umanjuju ukupni trošak štete na vozilu a time i njihov potencijalni prihod. Smatraju i da one direktno utječu na kvalitetu popravka, stimuliraju rad u fušu i nanose štetu proračunu.
● HUO pak smatra da ono za što ih HUAS optužuje je upravo ono što bi oni sada htjeli – određivati obim i iznos popravka. Naime, ukoliko će izvid štete sada raditi serviseri, HUO se boji prenapuhanih računa koje moraju platiti osiguranja. Također, HUO smatra da je potpuno opravdano da se oštećeni vozač nagodi sa osiguranjem i slobodno raspolaže svojom naknadom.
I HUO i HUAS imaju svoj stav o ovoj temi, ali ostaje činjenica da netko vaše vozilo treba osigurati, a netko i popraviti, tako da su upućeni jedni na druge. Vjerujemo da će ova međuovisnost na kraju dovesti do dogovora i koncenzusa oko postupka prijave štete.
Do tada ostaje nam pratiti razvoj situacije.
Oslonite se na Osiguraj.me
Zakon je izmijenjen i stupa na snagu, ali bez detaljno propisane regulative za koju je zadužena HANFA, ostaje za vidjeti tko će se smatrati pobjednikom, iako bi pobjednik trebao biti samo jedan – VI. Bez obzira na krajnji ishod, ukoliko niste sigurni što učiniti ako se zateknete u situaciji da ste oštećena strana u prometnoj nezgodi, vaš Osiguraj.me je uvijek dostupan za savjete.
